Predstavljen u maju 1979. godine, Peugeot 505 je trebao zamijeniti za broj manji P504, ali su dva modela bila paralelno na tržištu sve do 1983.
Posljednji Peugeotov model s pogonom na zadnje točkove je preuzeo izdržljivu platformnu P504, upakovanu u dopadljivu kecelju čiju je vanjštinu kreirao Pininfarina, a unutrašnjost Paul Bracq, slavni dizajner Mercedesa i BMW-a. Peugeot 505 je ostao poznat po svojoj pouzdanosti i robusnosti, pa su mnogi primjerci prešli po 500.000 kilometara, u Africi čak dostizali milionsku kilometražu. 
Karakter automobila bio je u suprotnosti s bilo kakvim sportskim ambicijama, no Peugeot 505 je ponudio nekoliko "napucanih" verzija koje su bile hit '80-ih. Centralno mjesto zauzima Turbo Injection, nastao u vrijeme kada su se na prste jedne ruke mogle prebrojati prisilno punjeni benzinci u limuzinama.
Zanimljiv je bio izbor "srca" za Peugot 505 Turbo Injection: umjesto velikog 2,7-litarskog V6 motora iz projekta PRV (Peugeot-Renault-Volvo), šefovi francuske kompanije odabrali su 2,2-litarskog Simca 4-cilindraša, koji je pokretao coupe Matra Murena i dosadnu limuzinu Talbot Tagora.
Još zanimljivije je to što se Peugeot od Porschea zatražio da se preradi ovaj motor zapremine 2.155 kubika, koji je izvorno razvijao 116 KS. Porscheovi inženjeri su zadržali izliveni blok motora, dodali aluminijsku glavu cilindra s bregastom osovinom iznad glave, Bosch L-Jetronic ubrizgavanje i Garrett T3 turbo punjač. 
Tako je 1983. godine nastao prvi Peugeot 505 Turbo Injection s motorom snage 150 "konja", koji se pokazao dosta rastrošnim. Kako bi se smanjila potrošnja i Turbo Injection snagom odvojio od Peugeota 505 GTI (123 KS), već 1984. je stigla jača verzija (160 KS) s međuhladnjakom.
Snagu je na zadnje točkove prenosio 5-stepeni manuelni mjenjač, a sportski identitet automobila naglašen je prerađenim ovjesom, poboljšanim kočnicama, 15-inčnim aluminijskim felgama i diferencijalom s ograničenim proklizavanjem od 25%. Peugeot 505 Turbo Injection je do "stotke" ubrzavao u 8,6 sekundi, nešto kasnije i do maksimalnih 205 km/h. Izvana je bio prepoznatljiv po dvobojnoj karoseriji (Winchester siva sekcija u donjem bočnom dijelu), prerađenom prednjem braniku, zadnjem spojleru integriranom u poklopac prtljažnika.
Nakon restylinga 1986. godine stigao je Peugeot 505 Phase 2, čija je Turbo verzija raznim podešavanjima i povećanim pritiskom punjenja pojačana na 180 KS. Nekako u isto vrijeme je odjeljenje Peugeot Talbot Sport ponudilo PTS kit za povećanje snage motora na više od 200 "konja", ne samo za vožnju po cesti nego i interni trkački kup "505 Turbo Trophy".
U periodu od 1983. do 1989. proizvedeno je 22.580 primjeraka Peugeota 505 Turbo, pri čemu je jedna trećina prodata na matičnom francuskom tržištu. Solidan rezultat za nekonvencionalnu limuzinu koja je spojila robusnost i sportski karakter.
