Kompanija British Leyland je rođena 1975. godine, kada je nacionalizovan upravo bankrotirani konzorcij British Leyland Motor Corporation. Dvije godine kasnije je rođeni Južnoafrikanac Michael Edwardes postavljen za predsjednika BL-a, a dio njegovog plana bilo je uvođenje potpuno nove palete modela, prevashodno u donjoj i srednjoj klasi.
Prvi od ovih noviteta 1980. je bio mini Austin Metro, da bi tri godine kasnije stigao predstavnik niže srednje klase Austin Maestro.
Po tradiciji za British Leyland, 5-vratni hatchback je ponuđen sa značkom Austina u osnovnim verzijama, kao luksuzni Vanden Plas i sportski MG Maestro. Prava senzacija desila se na Sajmu automobila u Birminghamu krajem oktobra 1988. godine, kada je javnosti predstavljen MG Maestro Turbo. Zlobnici su govorili da je Turbo verzija nastala zbog toga što British Leyland nije imao nikakav novitet za sajam na domaćem terenu, no zapravo je to bio odgovor na sve popularnije hot-hatch modele '80-ih.
Kako bi osigurali da se MG Turbo izdvaja od ostatka porodice Maestro, britanski dizajneri su ugradili body kit kompanije Tickford, koji je uključivao i prednji branik agresivnijeg izgleda s "lažnim" bočnim usisnicima zraka i proširenom obradom stražnjeg odbojnika. Završetak transformacije bili su pragovi punom dužinom vozila i spojler postavljen iznad zadnjeg stakla koji je davao utisak da je MG Maestro Turbo niži, iako je u stvari bio jednako visok kao najsnažnija standardna verzija MG Maestro 2.0i. 
Motor, ovjes i 5-stepeni mjenjač preuzeti su od nešto ranije predstavljene limuzine MG Montego Turbo. To znači da je za pogon bio zadužen British Leyland 2,0-litarski 4-cilindrični benzinac O-serije s jednom bregastom osovinom, na kojeg je ugrađen Garret T3 turbo punjač. Krajnji rezultat: 152 KS, 230 Nm. Performanse su bile na nivu najboljih hot-hatch modela vremena: MG Maestro Turbo razvijao je maksimalnih 212 km/h, do 60 mph (96 km/h) ubrzao za svega 6,7 sekundi.
Za sigurno ležanje na cesti brinuo se prednji ovjes McPherson i zadnja torziona osovina, ali su zadnje doboš kočnice bile neželjeni kompromis. Maestro Turbo se kotrljao na 15-inčnim točkovima. Unutrašnjost je bila skoro identična "običnim" verzijama Maestra, s trokrakim upravljačem i sjedištima samo malo boljeg bočnog držanja. 
MG je stigao na tržište po cijeni od 13.529 funti, što odgovara iznosu od današnjih 32.000 KM. Uspjeh je izostao: tokom dvije godine proizvedeno je svega 505 primjeraka, manje od polovine je još u životu. Ništa neobično za britansku automobilsku industriju krajem prošlog stoljeća...
